Svetište

             

 Gospa od Pojišana je poznato Marijansko svetište, a prvi put se spominje na kamenom natpisu iz desetog stoljeća. Glavno je slavlje na Veliku Gospu 15. kolovoza, kad se ikona Marije Hraniteljice u srebrnom prijestolju ujutro donosi u katedralu da bi se navečer svečano, na ramenima pučana i mornara, u pratnji nadbiskupa, kanonika, svećenstva i desetaka tisuća vjernika, ulicama grada vratila u svetište na Pojišanu. Čudotvorna slika u prošlosti je često donošena u grad i ostajala ondje dok ne bi prošle opasnosti od ratova, epidemija, suša, gladi… Pred njom je, primjerice, skinuta zastava Venecijanske republike 1797. godine, kad je Napoleon srušio duždevu državu koje je 377 godina gospodarila dalmatinskom obalom. Pred njom je 1715. godine proslavljen prestanak turske okupacije Sinja, a tijekom vremena i većina jubileja i događaja. Godine 1904. pred pojišanskim je svetištem i Gospinom slikom biskup s tisućama građana posvetio Split i Nadbiskupiju splitsko-makarsku nebeskoj Majci i Kraljici. Osobito su je štovali pomorci, pozdravljajući je počasnim topovskim salvama pri uplovljavanju u luku, a svetište su ispunili maketama i slikama brodova spašenih u oluji zagovorom Zvizde mora. Pored velikog srebrnog prijestolja, načinjenog u Veneciji od zavjetnih darova, Splićani su darovali svojoj Kraljici zlatnu i srebrnu krunu. Crkvu su nekoliko puta proširivali; današnja je dovršena 1771. godine, a najveći barokni oltar u Splitu je iz 1794. godine. Od 1909. godine svetište je povjereno na čuvanje franjevcima kapucinima, koji su uz njega podigli samostan.

Izvor: Wikipedia